Velika je nepravda što smo na Jabučnjaku potpuno zanemarili Adobeove kreativne alate. Njima se služi većina Mac korisnika i često su upravo ti softveri razlog za kupovinu Maca. Zadnji prikaz neke Adobe aplikacije imali smo ovdje prije 17 godina. To ide meni na dušu i zacrtao sam da ove godine navedeno moram ispraviti! Ono što je nekada bio Adobe Creative Suite, zbirka većine Adobe aplikacija, danas je Adobe Creative Cloud Pro, paleta od preko 20 alata za kreativne profesionalce. Što sve omogućuju, vrijede li novca i postoje li alternative?

Riječ kustosa :)

Niste valjda mislili da s kustosom Muzeja računala PEEK&POKE možete proći bez povijesnog uvoda? Obećavam da neću biti dosadan! :)

Adobe Systems Incorporated osnovali su John Warnock i Charles Geschke u prosincu 1982. godine s ciljem razvoja i plasiranja na tržište PostScript jezika za opis tiskane stranice. Zanimljivo je da su obojica prije radila u Xeroxu gdje su razvijali upravo PostScript — koji je bio njihova inovacija.

Da, to je onaj isti Xerox PARC (Palo Alto Research Center) gdje je Steve Jobs dobio inspiraciju za prvi Macintosh! Njihov digitalni pristup izdavaštvu brzo je zamijećen i 1983. godine Apple Computer licencira PostScript kako bi ga 1985. godine koristio na svojim prvim LaserWriter printerima koji su koristili Canonovu lasersku tehnologiju. Sve to predstavljalo je začetak revolucije stolnog izdavaštva na računalima. Tako je rođen DTP kakvog danas poznajemo.

Xerox PARC bio je rasadnik kvalitetnih ljudi i revolucionarnih inovacija, a sam Xerox nije prepoznao što su sve imali pod svojim krovom. Warnock i Geschke razvili su PostScript kao programski jezik osmišljen za opisivanje preciznog položaja, oblika i veličine objekata na računalno generiranoj stranici. Taj jezik prvotno je zvan PDL (Page Description Language) i opisivao je objekte, slova i grafiku, čisto matematički — bez reference na bilo koji određeni uređaj, poput računala ili pisača.

Uređaji sposobni interpretirati PostScript mogli bi generirati prikaz stranice u bilo kojoj razlučivosti koju je uređaj podržavao. Kada je kratkovidni Xerox odbio plasirati tehnologiju na tržište, Warnock i Geschke osnovali su vlastitu tvrtku, a naziv Adobe je došao je po nazivu potoka iza Warnockove kuće. Kako je "adobe" i vrsta gline koja se koristi kao građevinski materijal, ime je bilo vrlo prikladno u smislu kreativnog stvaranja.

Početkom 1987. godine Adobe ulazi na široko tržište softvera s Adobe Illustratorom — vektorskim programom za crtanje za Macintosh. Illustrator je izrastao iz internog programa za razvoj fontova i pomogao je populariziranje PostScript laserskih printera. Osobno sam za vektorsko crtanje preferirao Freehand softverske kuće Macromedia, a Adobe je u Freehandu vidio najozbiljnijeg konkurenta i zato su otkupili cijelu kompaniju 2005. godine. Ubrzo su ukinuli podršku i razvoj Freehanda i sve svoje korisnike usmjerili na Illustrator. To nije prošlo bez dizanja prašine, sudskih procesa i gnjeva dijela korisnika, ali je u konačnici konsolidiralo tržište na samo dva standarda — Illustrator i CorelDRAW.

1989. godine Adobe tržištu predstavlja ono što je danas njegov glavni proizvod — Adobe Photoshop za Macintosh. Stabilan i s gomilom mogućnosti, Photoshop 1.0 uskoro je zavladao tržištem. Nakon preuzimanja Macromedije, Adobe širi svoju dominaciju i na rješenja za razvoj internetskih stranica. Tako su Adobe softveri redefinirali poslovanje, zabavu i tržišnu komunikaciju postavljajući nove standarde za produkciju kvalitetnog sadržaja.

Nešto kasnije, 1991. godine, Adobe predstavlja Premiere kao inovativni Mac softver za nelinearnu digitalnu video montažu. Windows izdanje pojavljuje se tek 1993. godine. Iste godine Adobe uvodi PDF (Portable Document Format) uz vlastiti Adobe Acrobat softver koji omogućuje izradu i čitanje takvih datoteka. PDF ubrzo postaje i međunarodni ISO standard. U ljeto 1994. Adobe čini strateški ključan potez i kupuje i Aldus korporaciju zbog sjajnog Aldus PageMaker softvera za stolno izdavaštvo. Tijekom godina PageMaker evoluira u Adobe InDesign koji je predstavljen 1999. godine. 2003. godine Adobe kupuje odličan Cool Edit Pro softver za obradu zvuka i mijenja mu naziv u Adobe Audition i tako dodatno popunjava matricu profesionalnih kreativnih alata.

Ta zbirka softvera mogla se kupiti kao paket pod nazivom Adobe Creative Suite u raznim izdanjima ili kao Adobe Master Collection kao zbir svih softvera. Cijena je za male studije i agencije u Hrvatskoj bila visoka (sjećam se da smo u Kreativnom odjelu najveći paket tada platili preko 30.000 kn), ali s druge strane to su bile trajne licence i kada ih jednom platiš duže vrijeme nisi morao brinuti o softveru.

Trajne licence vs pretplata

No, to su bila druga, sporija vremena. Hardver nije napredovao današnjim ludim tempom i operativni sustavi su se mijenjali sporije, čak je bilo vremena za pauze u kojima bi se MacOS optimizirao da bude brži i s manje bubica, a ne da neophodno ima nove mogućnosti. Tu ću svakako spomenuti legendarni MacOS Snow Leopard, relativno gledano najbolje izdanje MacOS-a.

Kada bi izašlo neko novo izdanje MacOS-a koje više nije podržavalo starije Adobe alate, mogao si na temelju postojećeg serijskog broja kupiti ažuriranje, ali takva dogradnja softvera nije bila jeftina. Sveukupno, kada bi u roku od četiri do pet godina zbrojio početnu cijenu trajnih licenci i par ažuriranja, došao bi na to da je cijena ista ili viša nego kada se kupuje godišnja pretplata. Zato u konačnici ispada da je pretplatnički model financijski povoljniji za freelancere, male agencije i dizajnerske studije. O velikim igračima da ne pričam. No, s druge strane, amateri bi vjerojatno bili sretniji s trajnim licencama jer ne moraju biti toliko štreberski "u tijeku s branšom", već jednostavno plate jednom i zaborave.

Prednost trajnih licenci (neki ih zovu i perpetual — da vas ne zbuni) postoji kod korisnika koji imaju uhodan i stabilan poslovni proces u kojem ne moraš dograđivati operativni sustav i hardver. Tada instaliraš potrebno i koristiš bez ažuriranja dok god ne dođe do nekog tektonskog pomaka u hardveru, softveru ili standardima. Tipičan primjer takvih korisnika su tiskare i fotografski studiji jer su oni vezani za velike i skupe strojeve koji često nemaju drivere za novije sustave. Znam za više tiskara koje su stale na MacOS Mojave operativnom sustavu, pa i starijim.

No, sada dileme oko odabira više nema jer je Adobe ukinuo Creative Suite još 2013. godine, a zadnja licenca trajnog tipa se nudila za Acrobat Pro, ali i to je ukinuto prošle godine. Očigledno je korporaciji lakše planirati rast i investiranje kada točno znaju kakve će prihode imati.

Velika prednost pretplate je što se korisnicima stalno nude ažuriranja i često se tijekom godine, bez dodatnog troška, dobiva gomila novih mogućnosti — čim se one implementiraju u novo izdanje. Adobe tim putem nudi i pristup beta verzijama za one korisnike koji žele uvijek u svemu biti prvi i koji vole iz prve ruke pratiti kako se neka aplikacija razvija. Tko ima volje i vremena za to, može biti vrlo zanimljivo — tako sam među prvima isprobao Generative Fill na novom Photoshopu, a koji je sada, u rekordnom roku, postao jedan od omiljenih alata svima koji obrađuju fotografije.

Staro, a dobro!

Adobe Creative Suite 6 generacija softvera bila je odlična. Ako izuzmemo nove AI čarolije, i dandanas bi se u tim alatima iz 2012. godine mogao odraditi gotovo sav posao. Nešto bi išlo sporije, ali sve bi se na kraju napravilo. Mnogi stariji korisnici žale za tim vremenima i često dobijem upite zašto se na novom Macu ne može koristiti stara "legalno kupljena CS6 licenca". Moj odgovor je da ta licenca i dalje uredno radi prema tehničkoj specifikaciji po kojoj je prodana, znači na hardveru i operativnom sustavu iz tog doba (MacOS 10.6 do 10.8).

I zaista, prošle godine sam u PEEK&POKE muzeju složio jedan stari iMac 24" s kompletnim Adobe Creative Suite 6 alatima i sve to još uvijek vrlo lijepo (i brzo!) radi. Naravno, stari strojevi se prije ili kasnije pokvare, a novi Macovi traže i novi softver. Ipak, postoje rješenja za one koji su uporni. Jedno od takvih je UTM emulator u kojem je, uz razne strane operativne sustave, moguće instalirati i stara MacOS izdanja.

Alati 21. stoljeća

Ulazimo u novo digitalno doba u kojem se često pitamo je li neki video stvarna snimka ili je AI generiran, a generativna umjetna inteligencija je postala toliko moćna da se ponekad za neki stvarni video zapitamo je li možda AI generiran. Danas je moguće modificirati video ili izrezati zvučni zapis jednostavnim opisom raspoloženja. Svijet je to koji nam omogućuje spajanje optimalnog tijeka rada s onim najboljim od umjetne inteligencije.

Adobe se na vrijeme stigao dobro pozicionirati u toj priči — za razliku od Applea koji još uvijek traži optimalnu formulu gdje koristiti AI, a gdje je to kontraproduktivno. Adobeove aplikacije postale su i kreativni asistenti koji vam pomažu da velikom brzinom isprobate stotine varijacija vaših ideja. Zbog generativne umjetne inteligencije, komunikacija između nas, kao kreatora, i računala, pretvorit će se u nešto prirodnije, intuitivnije i u konačnici moćnije. Čeka nas uzbudljiva kreativna budućnost!

Sada ću se osvrnuti na najvažnije Adobeove aplikacije, izdvojiti novosti i prokomentirati alternative.

Fotografska radnja ili Aladinova svjetiljka?

Adobeov flagship softver je svakako Photoshop. Neću nabrajati što sve omogućuje jer smo to već naučili tijekom desetljeća korištenja, ali ću navesti koje su nove funkcionalnosti korisne. Najvažnija je Generative Fill and Expand. Korisnici su je odmah prihvatili kao da je oduvijek dio Photoshopa. Sada možete dodavati, uklanjati ili proširivati ​​sliku pomoću tekstualnog upisa, a umjetna inteligencija usklađuje osvjetljenje, sjene i perspektivu. I to funkcionira već toliko dobro da često nisu potrebne nikakve ručne korekcije. Sjećam se vremena kada sam ručno slagao perspektive i onda retuširao teksturu materijala ovisno o udaljenosti kako bi slika ostala uvjerljiva. To je trajalo satima. Sada to sve možemo odraditi u par sekundi!

Remove Tool je evoluirao i sada može detektirati nepoželjne objekte automatski. Tako u trenu s fotografija uklanja žice dalekovoda, osobe viška i ostale nepoželjne objekte. Tu je i nova Harmonize mogućnost koja pomaže kod izrade kompozicija jer usklađuje svjetlo, sjene i boje dijela koji dodajemo.

Sjajna funkcionalnost je Generative Upscale za povećanje razlučivosti low-res slika. Do sada je u tome najbolje rezultate, gotovo ekskluzivno, pružao nezavisni Topaz Labs softver. Adobe je to prepoznao, ušli su u partnerstvo i ta mogućnost sada radi fantastično i unutar Photoshopa - iako, naravno, ne nudi sve finese podešavanja koje nudi zaseban Topazov Photo AI ili Topaz Gigapixel AI softver.

Nisu sve novotarije u Photoshopu neophodno bolje za sve korisnike, pogotovo ako ste navikli kako se ponašaju neki tradicionalni alati. Srećom, Adobe je, barem za kritične funkcije, u postavkama omogućio da se koristi tzv. legacy način rada i onda možete "sve po starom". Nova generacija Photoshopa nudi i neke napredne mogućnosti integracije s 3D alatima kao što je Adobe Substance. Tako možete stvarati teksture za 3D modele direktno u Photoshopu i dobiti suvisao preview bez ponovnog eksporta u 3D program.

Nemojte na silu koristiti generativni AI samo jer možete, često vam jednostavniji alati kao Content-Aware Scale i Content-Aware Fill pružaju prikladan rezultat, a oni, iako isto u pozadini koriste AI algoritme, ne troše AI kredite koje imate za generiranje slika na temelju tekstualnog prompta. Ako nekim čudom još niste isprobali Generative Fill u Photoshopu - hitro u akciju jer ne znate što propuštate!

Što je s konkurencijom? Oduvijek je tu bio prisutan besplatan GIMP (GNU Image Manipulation Program) i razni on-line alati koji se financiraju putem web oglašavanja. U novije vrijeme mnogo se spominje i odličan Affinity Photo koji je od kraja prošle godine postao besplatan uz Canva račun, a napredne AI mogućnosti se dobiju uz Canva pretplatu. Moram spomenuti i Mac korisnicima odavno poznat Pixelmator, a koji je prošle godine otkupljen od Applea, tj. cijela kompanija — jer očigledno imaju vrijedan know-how.

Apple je zadržao aplikacije Pixelmator i Pixelmator Pro u njihovom App Storeu, a pozadinsku tehnologiju sada koriste za nove projekte. Tko zna, možda nam Apple uskoro ponudi zgodan grafički alat koji bi bio dodatak ostalim sjajnim i besplatnim aplikacijama kao što su Keynote, Pages i Numbers.

Trebate li razmatrati jeftinije alternative Photoshopu? Ako ste amater i entuzijast — svakako. Ako ste profesionalac, ne gubite vrijeme. Oni koji čitav život rade u Photoshopu dobro znaju koliko znači ljudski automatizam navike, ali i koristiti softver koji je opći standard u branši.

Yosep Puy, take this!

Novi Adobe Illustrator, kao i Photoshop, naslonio se na Adobe Firefly AI tehnologiju u pozadini. Taj dio me najviše oduševio jer nikada nisam bio pretjerano dobar u vektorskom crtanju, ali bih lako modificirao postojeću vektorsku grafiku u ono što mi treba. Ova tehnologija otvorila je čarobno platno mogućnosti na kojem se kroz tekstualne opise može stvoriti vektorske objekte. I to kakve! Adobe i u toj domeni igra mudro i otvoreno, pa je omogućio korištenje i partnerskih AI modela kao što su GPT Image, Ideogram i Gemini 2.5 (Nano Banana).

Netko tko nije profesionalni ilustrator sada može samostalno opremiti knjigu ilustracijama u možda par dana uloženog vremena. Netko tko je scenarist može izraditi profesionalno izgledajući storyboard za iduću TV reklamu ili film. Netko tko se bavi označavanjem prostora, tzv. signalizacija zgrada, može vrlo brzo stvoriti setove simbola za npr. novi trgovački centar ili aerodrom. Animator ili grafičar koji priprema vizuale za novu računalnu igru dobio je alat kojim svoj radni proces višestruko ubrzava.

Uz te AI mogućnosti Illustrator je dobio i niz poboljšanja u tradicionalnim alatima. Sada se bolje kontroliraju prijelazi između gradijenata, birač boja je poboljšan, mehanika snap to grid je usavršena, a količina gotovih postavki (presets) je golema. Tko je uredan i voli organizirati svoj rad u artboarde bit će zadovoljan jer je i taj dio poboljšan. Zanimljiva je i Turntable funkcija za rotaciju 2D objekata (koja je za sada u beta fazi). U sve to Adobe Illustrator se odlično integrira u Creative Cloud okolinu, a pogotovo je zgodan direktan pristup rasterskim slikama koje ste generirali u Fireflyu.

Djede Alduse Manutiuse, vidi ovo!

U uvodu sam ispričao kako je Aldusov PageMaker postao Adobe InDesign, a sada ću dodati i kako je zavladao tržištem. U mom informatičkom stažu pamtim razdoblje kada je Kreativni odjel, firma gdje radim, bio i službeni Quark Reseller. Legendarni QuarkXPress softver za stolno izdavaštvo i prijelom stranica bio je gotovo standard, a u Hrvatskoj su ga koristile velike novinske kuće. Neću u detalje analizirati zašto se danas sveo na usku nišu, uglavnom izdavača magazina, ali jedna od ključnih varijabli je bila vrlo visoka cijena paketa.

Kao glavni konkurent, Adobe je svoj InDesign prvo vrijeme čak nudio besplatno uz Photoshop i Illustrator. Ono što nije pomoglo QuarkXPressu je i gomila bubica u tadašnjim izdanjima i loša tehnička podrška. Iako se QuarkXpress prodaje i danas, postao je softver za usku nišu, a InDesign je preuzeo tržište.

Quarkov softver i danas ima nekih prednosti, npr. vrlo lak eksport tiskarskih projekata u HTML5 izdanja za korištenje na internetu. Također, Quark je ostao u dobrim odnosima s Pantoneom, tako da je njihova Pantone biblioteka boja uključena u softver bez dodatnog troška za korisnika. To je nekada važilo i za Adobe korisnike, ali 2022. Adobe je ušao u svađu s Pantoneom po pitanju licenciranja njihovog kataloga boja. Nije to nešto strašno, naravno da će se profesionalac snaći i brzo naći potrebnu kompatibilnu boju, ali prijašnji sustav je značio veću komociju u radu.

Kako sam ne koristim InDesign osim za import/eksport grafičkih elemenata, išao sam pogledati kakve primjedbe imaju korisnici. Jedan od čestih komentara je bio da koristi "veliko korisničko sučelje", ali uz najbolju volju ne mogu to shvatiti kao suvislu kritiku. Naravno da netko tko se bavi takvim poslom mora imati barem 27" monitor, a poželjno i 32". Veliki monitori su i nastali prije svega iz potrebe DTP studija kojima je to bilo važno u radu. Jedan od prvih takvih monitora bio je Macintosh Two-Page Monochrome Display koji je predstavljen 1989. godine uz Mac IIcx s posebnom grafičkom karticom koja ga je mogla pogoniti. Nažalost, nemamo taj monitor u Muzeju računala PEEK&POKE, ali imamo njegovog nasljednika u boji.

Druge primjedbe dolazile su od početnika koji se žale da InDesign ima steep learning curve, tj. strmu krivulju svladavanja softvera, ali to je tako gotovo sa svakim zaista profesionalnim softverom. Neki se žale da nema dobru podršku za obradu fotografija i vektorskih crteža, ali i taj problem zapravo ne postoji jer je integracija s Photoshopom i Illustratorom odlična. Vjerojatno su na to "njurgali" oni koji su kupili samo InDesign, pa im nedostaje ostatak Adobeovog ekosustava.

Sveukupno gledano InDesign nema ozbiljnu konkurenciju kada se radi o zaista profesionalnim potrebama, a to pogotovo važi kada se koristi u Adobeovom ekosustavu, pa kao podršku koristi Photoshop za rasterske slike i Illustrator za vektorsku grafiku. Izuzetno korisna mogućnost je i drag & drop slojeva iz Illustratora. Ta tri alata u simbiozi je teško nadmašiti.

Moderni Adobe InDesign izrastao je u sustav koji omogućuje dinamične rasporede ovisno o promjeni sadržaja (Appleov Pages koristi takvu logiku godinama, ali na jednostavnijoj razini), omogućuje laku suradnju s kolegama na dokumentima u stvarnom vremenu putem InCopy aplikacije, a Math Expressions panel omogućuje prikazivanje kompleksnih matematičkih simbola i formula uz podršku MathML standarda.

Mlađe generacije znaju koristiti i Affinity Publisher koji se može kupiti kao jeftina jednokratna licenca i on je dovoljno dobro rješenje za jednostavne projekte. No, nedostaje mu gomila naprednih mogućnosti i malo tko će se odvažiti u njemu raditi ozbiljniji projekt. Njegov najveći nedostatak je što nije industrijski standard. Probajte nekoj tiskari poslati projekt na ogled u Affinity Publisheru. Inercija cijelog lanca je velika i najmanje vremena i energije se troši ako se koriste standardni alati. Možemo zaključiti da Adobe InDesign bitku s konkurencijom dobiva iz dva razloga: prvi je ostatak Adobeovog ekosustava i odlična integracije u ostale alate, a drugi je jer se uspio postaviti kao globalni standard i svi u branši ga koriste.

PDF akrobacije

Jedan od najčešćih besplatnih programa koji se mogu naći na bilo kojem računalu je Acrobat Reader. Adobe je mudro otvorio PDF (Portable Document Format) i tako ga postavio kao svjetski standard za razmjenu dokumenata. Mi na Macu imamo prednost da nam u većini slučajeva nije potreban Acrobat Reader jer imamo odličan Appleov Preview koji od prvog dana radi brzo i jednostavno. No, kada se otvori pitanje kreiranja, modificiranja i elektroničkog potpisivanja PDF dokumenata onda nećemo daleko doći bez profesionalnog Adobe Acrobat alata koji se nudi u tri izdanja: Standard, Pro i Studio.

Danas većina tehničke dokumentacije, korisničkih uputa, medicinske dokumentacije i raznih institucionalnih dokumenata koristi PDF. Ključne prednosti Acrobata su sveobuhvatno uređivanje teksta i slika, promjena redoslijeda, brisanje stranica i pretvaranje PDF-ova u niz drugih formata. Dokumente je moguće zaštititi lozinkama i postaviti dopuštenja pristupa. Dokumenti se mogu dijeliti za komentiranje, mogu se koristiti elektronički potpisi, pratiti odobrenja i primati povratne potvrde. Lako se može spajati više datoteka u jedan PDF, a novost u zadnjim izdanjima je integracija umjetne inteligencije. Acrobatov AI pomoćnik izrađuje sažetke i pomaže u izradi sadržaja. Acrobat glatko radi s Microsoft Officeom, Google diskom, Dropboxom i OneDriveom.

Acrobat nije jeftin program i vjerojatno nije isplativ korisnicima kojima neka od gomile funkcionalnosti zatreba tek povremeno. No, ako ste tvrtka ili malo veći obrt, onda itekako ima smisla, pogotovo u ovom dobu kada država od poduzetnika traži sve više i više u smislu birokracije — umjesto da učini sve da rastereti poslovanje od formalnosti koje za stvarno obavljanje posla nisu potrebne. Cijena Acrobat Standard godišnje licence je 188 €, a Acrobat Pro stoji 299 € + PDV. Postoje li jeftinije alternative? Naravno, mada je izbor na Macu uži, ali i dalje vrlo raznolik. Mogu izdvojiti PDF Editor i PDF Expert kao dva bolja. Postoji i niz besplatnih, ali s raznim "In-App Purchases" što znači da se za neku važnu funkcionalnost na kraju ipak mora platiti. Pišući ovaj prikaz čitao sam recenzije alternativnih PDF uređivača i potvrdio da ništa što vrijedi nije besplatno, ali nađe se par solidnih kompromisa. Ipak, kada se traži "sveukupno najbolji PDF uređivač", to je bez konkurencije originalni Acrobat Pro. To i nije neko iznenađenje kada dolazi od onih koji su i izmislili PDF standard i bave se time od prvog dana.

Konačni AI rez

Na Macu je nemoguće ne usporediti Final Cut Pro i Premiere Pro. Tijekom godina oba su imala svoje dobre i loše trenutke. U pravilu, Final Cut Pro je na Macu uvijek radio brže i stabilnije jer ga je pisao sam Apple i savršeno optimizirao za vlastiti hardver. Štoviše, Apple je otišao toliko daleko da je izradio hardver samo za Final Cut Pro — Afterburner akceleratorsku karticu za Mac Pro (7,1) koja može istovremeno procesirati višestruke tijekove ProRes i ProRes RAW videa u 8K razlučivosti.

Tko je vrlo zahtjevan može instalirati čak tri Afterburner akceleratora. Iako dojmljiv hardver, a teoretski programabilan i za druge codece, nije korišten od nezavisnih programskih kuća, a dolaskom nove arhitekture skreće u sporedni kolosijek jer su procesori M generacije dovoljno brzi da te poslove obavljaju sami. I tu dolazimo do trena u kojem su Premiere Pro i Final Cut Pro hardverski izjednačeni.

Adobe Premiere Pro ima veliku prednost sjajne integracije s ostalim alatima iz Creative Clouda. Iako Appleov Final Cut Pro i dalje ima svojih prednosti, velik dio profesionalaca prešao je na Premiere Pro, a drugi dio na Blackmagicov DaVinci Resolve. Apple će se morati dobrano potruditi da vrati profesionalne kupce k sebi.

U smislu alternative Premieru Pro, svakako je glavni izazivač DaVinci Resolve. No, ne možemo reći da je jedan od tih softvera općenito bolji, izbor ovisi o vašim potrebama, pri čemu je Resolve odličan u gradaciji boja i brzini, dok je Premiere Pro sjajan u ukupnoj integraciji unutar Adobe ekosustava, prilagođenosti početnicima, a praktičan je i za video montažu temeljenu na tekstu (Text-Based Editing). Ono gdje zadnja izdanja briljiraju jesu napredne AI mogućnosti kao Generative Extend i Music Remix gdje umjetna inteligencija može nadomjestiti i video i zvuk koji nam nedostaju kako bi neki kadar bio tražene dužine.

Misli pozitivno! :)

Prije četvrt stoljeća, u veljači 2000. godine, radeći na regionalnoj televiziji izradio sam moj prvi Adobe After Effects projekt. Bio je to kratki video jingle složen beskrajno jednostavno: koristio sam stock 3D putujuću pozadinu i smiley kompoziciju kojoj sam običnim size i rotate naredbama dao privid kretanja iz daljine prema gledatelju. Tome sam dodao animirana slova, a zvuk je odradio moj kolega naknadno. Tada sam bio jako sretan rezultatom, a danas se nešto daleko kompleksnije može izvesti u par minuta u nekom od AI video generatora.

Posao me gurnuo u druge grane kreative i moram vam priznati da sam tek nedavno pokrenuo novi After Effects. Imao sam što vidjeti! Sada se 3D ne mora stvarati iluzijom, već se sve može izvoditi unutar aplikacije koristeći milijune javno dostupnih FBX 3D modela, a podešavati se može sve! Na izborniku odaberete "Create 3D Layer Instance"" i dodajete 3D objekte prema želji i zatim ih na vremenskoj liniji animirate na bezbroj načina.

Za mogućnosti poput "Quick Offset" prije bi mi trebali sati ili ne bih niti znao kako izvesti animaciju sa željenim vremenskim pomakom, a sada je to jedan potez mišem. Zajednica After Effects entuzijasta zamjera Adobeu što im je trebalo "samo 25 godina" da konačno izvedu smooth zoom, ali s druge strane su se otkupili sa sustavom za podešavanje sjena koji radi odlično i brzo. Prenesen je i Photoshopov dynamic text i to je izuzetno korisna mogućnost ako After Effects koristite za izradu TV reklama klase "akcijska ponuda u Shopex trgovačkom lancu". ;)

Alternativu ovom starom psu (koji ipak uči nove trikove) imamo u par programa: Apple Motion, Blackmagic Fusion, Blender i Natron. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane, ali niti jedan nema potpunu podršku Adobe ekosustava, a to bitno olakšava rad. Npr. grafičar može detaljno pripremiti sve potrebno za neku TV animaciju u Photoshopu i proslijediti to animatoru koji bez konverzija može nastaviti raditi na učitanoj datoteci.

Pero, jesi li razvio negative?

I opet ne mogu ne spomenuti Apple i nikada prežaljen profesionalni softver za fotografe Aperture. To je bio Appleov odgovor na Adobeov Lightroom. Aperture je bio odličan: intuitivan, elegantan i izuzetno brz. Apple ga je odlično optimizirao za vlastiti hardver. Na kraju Apple 2015. godine naprasno ukida Aperture u nastojanju da unificira organiziranje i čuvanje fotografija putem Photos aplikacije koja je zamijenila iPhoto za generalnu publiku i jedinim dijelom Aperture za profesionalce. Danas profesionalni fotografi nemaju što mnogo razmišljati jer Lightroom više nema pravu konkurenciju.

Priča postaje dodatno zanimljiva kada se u sve uplete AI. U mom poslu jedna od vremenski najzahtjevnijih rutina je selekcija i "odstrel" nepotrebnih fotografija. Tko to nije radio za neki profesionalni projekt ne zna koliko je to truda: "Pa što, pogledaš i samo odabereš!". Novi Adobe Lightroom sada ima Assisted Culling funkcionalnost koja uz korištenje umjetne inteligencije pomaže pri selekciji suvišnih fotografija.

Tkalac snova

Oduvijek mi se sviđao naziv "Dreamweaver" za aplikaciju pomoću koje možeš svoje ideje, usluge i proizvode predstaviti cijelom svijetu spojenom na internet. Dreamweaver je složila ista ona ekipa genijalaca iz Macromedije koji su nam dali i Freehand. Prvo izdanje objavljeno je krajem 1997. kao aplikacija samo za Macintosh. Već sam u uvodniku spomenuo da je 2005. godine Adobe otkupio Macromediju i time dobio obje vrijedne aplikacije. Freehand je "ubio" kako bi korisnike usmjerio na Illustrator, a Dreamweaver zadržao i razvija ga do danas.

Danas je Dreamweaver izrastao u "sve na jednom mjestu" razvojno okruženje za web dizajn koje se koristi za cjelovito dizajniranje web stranica. Dreamweaver uključuje uređivač koda s kontrolom sintakse u stvarnom vremenu i niz alata koji pomažu korisniku u pisanju koda. Kao i većina drugih HTML uređivača, Dreamweaver radi s datotekama lokalno, a zatim ih prenosi na web server pomoću FTP-a, SFTP-a ili WebDAV-a. Dreamweaver pruža PHP 8 i Bootstrap 5 integraciju i sustav kontrole verzija Subversion (SVN) — što je posebno važno kod većih projekata na kojima radi više ljudi.

Alternative Dreamweaveru su brojne i šarolike. Sve su jeftinije ili čak besplatne, ali niska cijena sa sobom nosi i određenu količinu kaosa. Često se vežete za neki alat manje softverske kuće ili čak one-man-band programera, ali onda, kada iz bilo kojeg razloga razvoj softvera stane ili izostane podrška, nađete se "u neobranom grožđu". Ovdje bih vam mogao ispričati niz anegdota iz moje prakse, ali evo samo zadnja, od prije desetak dana. Potencijalni klijent zove možemo li preuzeti održavanje web stranice jer se ugasio obrt koji im je to do sada radio. Malo tko voli upadati u tuđe web projekte, to je uvijek nezahvalno, ali kada sam vidio da se radi o web stranici izrađenoj na osnovi OpenResty platforme, bilo je odmah jasno da ih moram odbiti jer to nije tehnologija kojom se služimo kao multimedijski studio koji nije specijaliziran samo za web projekte. Pouka je da se bolje držati standardnih i najraširenijih rješenja, pogotovo ako ste maleni. U tom kontekstu Dreamweaver ima smisla, pogotovo ako imate ambicije složiti web koji neće izgledati kao još jedna kupovna WordPress tema.

Vaša digitalna krijesnica

Adobe softveri desetljećima evoluiraju, a 2023. godina bila je početak revolucionarnoga poglavlja za kreativne alate. Adobe je predstavio Firefly, obitelj generativnih AI modela za kreativno izražavanje. Firefly spaja snagu Adobeovih aplikacija s mogućnostima umjetne inteligencije na načine koji korisniku omogućuju vizualno izražavanje jednostavnim opisom vlastitim riječima.

Adobe se hvali i time da je Firefly jedini AI vizualni generator koji je komercijalno siguran, a pod tim misle da vas, kao kreatora, autora i umjetnika, nitko ne može tužiti za rad stvoren uz pomoć Firelfy umjetne inteligencije jer su svi materijali koje Adobe koristi za treniranje AI modela provjereno sigurni. U dvije godine korisnici Fireflya su generirali čak 30 milijardi slika.

I sam ga često koristim u poslu i moram ga pohvaliti — omogućio mi je lako i ekonomično odrađivanje projekata koji bi prije značili sate i sate rade i stajali tisuće eura. Dobar primjer je VR Geisha nastala za "Japan u Rijeci" — događanje posvećeno japanskoj kulturi i tehnologiji. Toliko je bila uspješna da su tiskani posteri, letci i razglednice s njenim motivom! Naravno, nije nastala samo u Fireflyu, bilo je potrebno malo više truda i slaganje više tako generiranih kolaža da bi se dobilo nešto zaista oku ugodno i u ravnoteži, ali to sam sve lako odradio u Photoshopu.

Samuraj — "zaštitnik događanja Japan u Rijeci", također je stvoren u Fireflyu, ali se ovaj put nije tražila ilustracija, već fotografska kvaliteta oklopa — i zaista, u punoj visokoj rezoluciji, slika izgleda vrlo dojmljivo. Bila je potrebna cijela serija generiranih oklopa za ovaj rezultat i zatim kompozicija u Photoshopu, ali upravo to je ono što će vas, kao kreativca i profesionalca, u konačnici razlikovati od "civila" koji AI koriste sirovo i bez znanja struke i mogućnosti da urede sve potrebne finese da se dobije upotrebljiv rezultat. I ovaj poster se može kupiti u Muzeju računala PEEK&POKE.

Express postolar

"Gdje si Roki?" :) Imate li i vi u kvartu jednog "Express postolara"? To mi je bila prva asocijacija kada govorimo o "na brzake" rješenjima koja nisu neophodno najbolja moguća, ali "drže vodu". Tako ja kao kreativni profesionalac doživljavam kada mi netko kaže: "Ma ja sam to sve sam u Canvi!" I često me ugodno iznenade rezultati za jednu online uslugu koju većinom koriste ljudi kojima to nije posao već se snalaze jer nemaju novca platiti profesionalnu uslugu. Pokazalo se da je to veliko tržište i prva verzija Canve predstavljena je 2013. godine, dok je Adobe krenuo dvije godine kasnije s Adobe Postom za iOS, a kasnije ga proširio u Adobe Spark i dodao web i Android izdanje. Relativno nedavno, 2022. godine, imamo novo proširenje tih alata i preimenovanje u — Adobe Express.

Kako naslov članka kaže da govorimo o "kreativnim alatima za profesionalce", ova Adobe Express priča ne pripada ovdje, ali ostavio sam je za kraj jer vrijedi vidjeti cjelovitu sliku što sve Adobe nudi. Osim toga, nitko ne brani profesionalcima da koriste "narodski" Adobe Express — sigurno će svojim znanjem izvući iz tih alata bolji rezultat od amatera. Naravno, sama po sebi se nameće usporedba Adobe Expressa i Canve danas. Neobično za Adobe, ali oko trećinu je jeftiniji od Canve. Adobe Express ima i mogućnost eksporta izvornih PDF datoteka sa zasebnim, "nespljoštenim", slojevima. To je ključno ako želite nastaviti obradu u nekom drugom alatu. Također, Adobe Express je velikodušniji po pitanju kvalitetnih stock resursa jer koristi Adobe Stock bazu koja je na glasu kao visokokvalitetna. Nove AI mogućnosti su također bolje u Adobe Expressu, a uz rezultate u višoj razlučivosti postoji i jamstvo da su svi tako generirani materijali "komercijalno sigurni". Canva je po tom pitanju u sivoj zoni. Nekima je važna tehnička podrška, a i tu je Adobe osjetno bolji, što je i za očekivati od korporacije koja ima velike resurse.

Naravno, Canva ima svojih prednosti. Kao stariji softver nudi više raznolikih alata, ima neke specifične AI mogućnosti koje Adobe Express nema, a nudi i deset puta više gotovih obrazaca. Nisam isprobao, ali neki kažu da je Canva osjetno fleksibilnija u timskom radu. Također, obrada videa je moguća na višoj razini i postoji mogućnost eksporta vektorskog SVG formata. Koje rješenje je bolje? Oba imaju prednosti i mane, a odlično je to što se i Adobe Express i Canva mogu besplatno isprobati, pa možete sami u praksi vidjeti što je bolje rješenje za vaše projekte.

Imate li očvrsje za naputbinu?

Šalim se, tj. zafrkavam jezičare koji ponekad na silu guraju prijevode koji ne mogu zaživjeti u praksi. Da bi prijevod uspio, recept je da ga osmisli jezičar koji je ujedno i informatičar — jer tada to može biti suvislo i pitko. Ono što sam zapravo želio upitati čitatelje je imaju li potreban hardver za Creative Cloud softver. Tko želi na par minuta odlutati od ovog članka, može pročitati moj osvrt na ovu jezičnu temu koji sam napisao 2018. godine za www.lektoriranje.org.

Vratimo se na hardver za softver! Minimalni zahtjevi za većinu Adobeovih aplikacija su zaista niski: 64-bitni procesor koji može biti Intelov ili noviji, Appleove SoC "M" serije, zatim macOS Monterey, samo 4 GB RAM-a, 4 GB prostora na disku i pristup internetu. Standardna konfiguracija je macOS Ventura ili noviji, 8 GB radne memorije i desetak ili više GB prostora na SSD-u. Za zaista komotan i brz rad važi staro pravilo "što više — to bolje".

No, ima i "kvaka" s AVX2 podrškom na Intelovim procesorima. Evo i pojašnjenja za one koji nisu entuzijasti za hardver: AVX je akronim od Advanced Vector Extensions i radi se o setu CPU naredbi koje koriste velike 256-bitne registre za izvršavanje SIMD (Single Instruction, Multiple Data) instrukcija. Za one koji se sjećaju PowerPC G4 procesora, to je ona famozna "vektorska jedinica". Stariji Intelovi procesori, čak i moćni Xeoni, nemaju AVX2 podršku, ona dolazi tek od Haswell generacije. To znači da npr. stariji iMacovi, Mac Pro (5,1) i "Valjak" (6,1) ne mogu podržati najnovije verzije Photoshopa, Premiera Pro, After Effectsa i InDesigna. Nešto starije verzije rade, a njih se može skinuti pod izbornikom "More actions", a zatim "Other versions". Mnogi korisnici zamjeraju što Adobe nije izveo i neki "legacy" način rada uz kompromis da neke funkcionalnosti rade sporije.

Koji savjet mogu dati iz prakse? Poželjno je da vam Mac ima barem šestojezgreni procesor, 16 GB radne memorije i SSD za radni (scratch) prostor. Tada možete istovremeno imati aktivno više aplikacija i koristiti sve prednosti Adobeovog "ekosustava". Ako radite s velikim rasterima i s mnogo slojeva u Photoshopu, onda ciljajte na 32 GB radne memorije. Treba li više od toga? Vrlo rijetko, ali može se iskoristiti, jednom sam izvodio ogromne višeslojne rastere i popunio gotovo 128 GB RAM-a! Zahtjevni fotografi također mogu raditi komotnije s više radne memorije, npr. jedan naš klijent koristi Hasselbladov fotoaparat s rezolucijom 23200 x 17400 piksela i kod njega je svaka fotografija čak 2,4 GB!

Vrijedi li uložiti u Adobe Creative Cloud Pro?

Odgovor ovisi o tome čime se bavite i jeste li profesionalac ili amater. Profesionalnom dizajneru, ilustratoru, tiskaru ili video montažeru koji svakodnevno koristi neki od Adobeovih alata, ulaganje se svodi na trošak od dvije kave na dan za cijeli "All Apps" set aplikacija. Tako gledano, softver je bagatela jer netko tko u svom poslu ne zaradi znatno više od toga dnevno, trebao bi razmisliti o promjeni profesije. ;)

S druge strane, netko tko ne koristi Adobeov softver svakodnevno, taj će lako izračunati koliko može zaraditi nekim projektom i koji udio u cijeni će biti trošak softvera. Ako proračun ne pokriva profesionalni softver, tada kreativac mora istražiti jeftinije alternative. Ako proračun pokriva i profesionalni softver — odlično! To je najugodniji i najbrži način odrađivanja kreativnih poslova.

Adobe je postao nezaobilazan u kreativnoj branši. Creative Cloud Pro ključni je pogonski zupčanik u stvaralačkom mehanizmu suvremenih "digitalnih neimara" zahvaljujući sveobuhvatnim alatima, redovitim ažuriranjima i integraciji s različitim softverima. Danas Adobe nudi gotovo sve alate koji bi kreativnom profesionalcu mogli zatrebati — i sve na jednom mjestu, od grafičkog dizajna, preko uređivanja videa i zvuka, pa do web dizajna i izrade dokumenata.

Adobe se u osnovnim i srednjim školama, ali i na fakultetima, pozicionirao kao standard, čineći poznavanje Adobe alata gotovo preduvjetom za mnoge dizajnerske poslove. Adobeov softver danas koristi čak 40 milijuna učenika i studenata. Uspjeli su jer se aplikacije dobro integriraju jedna s drugom, omogućujući nesmetan tijek rada u kojem jednostavno možete premještati elemente iz jedne aplikacije u drugu, a sve bez značajnih problema s formatiranjem i doradama. Velika stvar je i to što za Adobeove softvere postoji ogromna zajednica korisnika i entuzijasta, napisano je i snimljeno tisuće vodiča i postoji gomila resursa koji pomažu u učenju i rješavanju problema.

Neki korisnici traže i mogućnost pohrane u oblaku. Osobno to ne koristim, volim da su moji projekti na mom lokalnom disku, ali ta mogućnost ima smisla kada se radi na zajedničkim projektima, a niste dio nekakve veće umrežene infrastrukture. Moram spomenuti i Adobe fontove, Adobe Stock (katalog od 700 milijuna fotografija) i Behance integracija (platforma za povezivanje poslodavaca i kreatora). Adobeova dominacija na tržištu softvera za dizajn djelomično je posljedica ove kombinacije funkcionalnosti, pristupačnosti i odlične podrške cijelog ekosustava.

Jolly Roger i može li ispod tezge?

Ne bi Balkan bio Balkan da mnogi ne pitaju može li se Adobeov softver nabaviti "ispod tezge". No, to nije porok samo na našim prostorima. Adobe Photoshop je jedan od najpiratiziranijih softvera na svijetu. S jedne strane, to je velik kompliment jer Photoshop zaista nema konkurenciju u tehnološkom smislu i mogućnostima koje nudi. S druge strane, to je uvijek bio problem za Adobe, ali nikada toliko bitan da bi se time ozbiljno pozabavili i sustavno utjerivali pravdu putem zakona. Sjećam se situacije prije desetak godina u kojoj je jedna naša poznata marketinška agencija koristila piratske instalacije. Po tom saznanju, a s pozicije Adobe Resellera, pitao sam trebamo li učiniti neki korak s obzirom na ilegalne kopije. Dobio sam odgovor da se Adobe ne bavi represijom nego kreiranjem softvera, da su to pitanja koja su u nadležnosti državnih inspekcija i da ne gubimo vrijeme na moguće prijestupnike. Rekao bih da je to ispravna politika jedne velike softverske kuće.

Uvođenjem Adobe Creative Clouda piratiziranje je postalo komplicirano jer se moralo spriječiti komunikaciju aplikacija sa serverom, a bilo je potrebno modificirati i same aplikacije kako se ne bi srušile bez prijave u Creative Cloud. Uvijek snalažljivi hakeri našli su načine da i tada piratiziraju Adobeove aplikacije. No, od rujna 2023. godine, s Photoshopom 25.0, rješenje za problem piratstva došlo je samo od sebe — korištenje generativnih AI algoritama u temeljnim funkcijama Photoshopa teško je zaobići. Mnoge AI opcije ne mogu raditi lokalno već obavezno traže spajanje na server radi AI generativnih funkcionalnosti, a to je teško programski zaobići.

Adobe je stvari još malo "pogurao" tako što je uveo dodatne provjere autentičnosti aplikacija. Tako smo zadnju godinu dana mogli čitati dosta "njurganja" po društvenim mrežama od strane korisnika s ilegalnim kopijama kako odjednom imaju probleme jer im se pojavilo AGS (Adobe Genuine Service) upozorenje da na računalu koriste modificiranu Adobe aplikaciju i da su time u riziku od zloćudnog softvera poput kakvog "trojanskog konja". Sve to pomalo vodi k tome da sve više korisnika legalizira svoj softver. Mislim da je to ispravno i pošteno ako se softver koristi za zaradu, a ne samo za kućno učenje i eksperimentiranje.

Koji tip licence odabrati?

Postoje tri kategorije Adobeovih licenci: komercijalne, edukacijske i one za državne institucije. Komercijalne licence su kod nas najčešće i kupuju se na godišnjoj razini. Aplikacije se mogu kupiti zasebno, ali i u "All Apps" paketu koji sadrži većinu aplikacija. Postoje kombinacije s pristupom u Adobe Stock bazu fotografija, a i razni paketi "kredita" za korištenje naprednih AI mogućnosti. Opće pravilo je da ako vam trebaju više od dvije zasebne aplikacije, ima smisla kupiti zbirku svih alata jer je jeftinije uzeti komplet. To vidim kao Adobeov mudar potez — tako se populariziraju njihovi "sporedni" softveri jer ih korisnici imaju prilike isprobati.

Aktualna službena preporučena maloprodajna cijena za većinu zasebnih aplikacija je 418 € + PDV za licencu od godinu dana. Acrobat Pro je nešto jeftiniji, 299 € + PDV. Creative Cloud Pro komplet s preko 20 aplikacija stoji 1.075 € + PDV. To je 89 € mjesečno ili oko 3 € po danu. Za profesionalce koji žive od korištenja tih softvera to je korektna cijena čak i za hrvatske uvjete. Većina tipova licenci dozvoljava dvije aktivne instalacije na dva računala istog korisnika. Znači netko tko koristi MacBook Air na terenu, a zatim se vrati u studio na stolni Mac Pro, ne mora prolaziti proceduru odjave i prijave kako bi nastavio rad. Za velike kupce, kao što su marketinške agencije, izdavačke kuće i produkcijski studiji, postoje i četiri razine cijena, pa se tako može dobiti niža, "Level 2" cijena, za više od 10, "Level 3" za više od 50 i "Level 4" za više od 100 licenci.

Edukacijske licence nude izuzetnu vrijednost za škole i fakultete, ali i sve one koji mogu upasti u kategoriju edukacijskih korisnika. Osnovne i srednje škole imaju pravo na tzv. "K-12" licence, a tu je moguće za cijeli razred od 25 učenika dobiti "All Apps" paket za 900 € + PDV, to je svega 36 € + PDV godišnje po učeniku. Fakulteti i visoka učilišta nemaju baš takvu privilegiju, ali i njihova cijena je više od upola niža od komercijalne, puni "All Apps" paket stoji 471 € + PDV. Postoji još par skupina korisnika koji se mogu izboriti za edukacijski status: učenici, redovni studenti i profesori, neke neprofitne udruge i specifične neprofitne organizacije koje rade za opće dobro, npr. UNICEF i slični. Ako vas zanima upada li vaša neprofitna udruga u kriterije za edukacijske licence, pošaljite mi statut udruge na adobe(at)kreativni.hr i provjerit ću.

O licencama za državne institucije nemam mnogo za reći. Tehnički i cjenovno su jednake komercijalnim licencama, ali od ovlaštenog trgovca traže prolazak antikorupcijskih procedura kako bi se jamčilo da se "u potpunosti posluje u skladu s najvišim etičkim i pravnim standardima".

Što nam donosi budućnost?

Živimo u najdinamičnijem razdoblju u povijesti. Po tko zna koji put počinjemo propitivati što je zapravo umjetnost, je li pisanje "prompta" generativnoj umjetnoj inteligenciji umjetničko djelo? Koji su kriteriji? Gdje su granice? Nekada su se fotografije ručno retuširane satima i danima. Zatim su došli prvi digitalni alati za obradu slike, a dolaskom prvog Photoshopa neki su smatrali da je "uništena vještina retuširanja jer računalo previše olakšava proces". Što bi tek rekli da vide kako se "retušira" u Photoshopu danas? Došli smo ne tako daleko od razine gdje junaci Star Treka zapovijedaju brodskom računalu kakvu holodeck scenu treba stvoriti. Je li nam postalo prelako? Hoće li to dovesti do hiperprodukcije? Zasićenja? Koliko će ilustratora, dizajnera, grafičara, montažera i glazbenika izgubiti posao? Je li takva "kreativna automatizacija" sveukupno dobra ili loša?

Otvorila se gomila pitanja, a samo jedno je jasno — tehnologija grabi naprijed i nema nazad, društvo nam se ubrzano mijenja i tko želi preživjeti, mora se prilagoditi i prigrliti nova civilizacijska dostignuća ili će nestati jednako onako kako su nestale ledane pojavom frižidera ili pisaći strojevi dolaskom računala. Dio vještina i umjetnosti će ipak nestati, slično kao što danas malo tko gradi zgrade u renesansnom ili baroknom stilu, ali zato moderna arhitektura ima druge prednosti. Kako bi legendarni vizualni futurist Syd Mead rekao: "Ljudi, bit će to opaka vožnja!"